Značenje riječi yoga dolazi iz sanskrtskog korijena YUĐ što znači sprega, jedinstvo. U našem jeziku postoji slična riječ, jaram. Nekada su volovima stavljali jaram kako bi ujedinili njihove snage. Bez jarma, svaki svaki vol vuče na svoju stranu i nema korisnog učinka. Ujarmljivanjem razlika stvaramo jedinstvo razlika. U jedinstvu, slozi, leži snaga za ostvarenje naših nastojanja.

Najslikovitiji prikaz yoge je univerzum, jedinstvo razlika. Svi živimo u univerzumu, u jedinstvu razlika, u yogi. Yoga je univerzalna i nadilazi sva kulturna, tradicijska, religiozna i prostorno-vremenska ograničenja.

Učenje yoge se temelji na spoznaji drevnih mudraca (ršija) o naravi života. Te drevne spoznaje danas stječu potvrdu suvremene znanosti (kvantne fizike) u svjetlu otkrića jedinstvenog polja. Jedinstveno polje predstavlja stanje yoge iz kojeg se očituje sva raznolikost cijelog svemira. U jedinstvenom polju sve razlike su potencijalno prisutne u potpuno ujedinjenom stanju beskonačne povezanosti. To je stanje yoge u neočitovanom polju života, u izvoru života. Očitovani Univerzum također predstavlja stanje yoge, jer sve očitovano živi u jedinstvu. To je stanje yoge u očitovanom polju života. Spoznaja da je jedinstveno polje sveprisutno i da se može locirati u svakoj točci očitovanog univerzuma govori nam o krajnjem značenju yoge – to je najprirodnije stanje života u kojem se živi punoća življenja, jedinstvo krajnjih suprotnosti beskonačne tišine i beskonačnog dinamizma. Svakodnevnom vježbom yoge razvijamo puni mentalni potencijal duha i tijela i postajemo prirodna ljudska bića, stvorena na sliku i priliku Božju.

Yoga je drevna znanost prirodnog življenja. Yoga nam pruža tehnologiju normaliziranja života u svim njegovim segmentima.

U tu svrhu je veliki mudrac Maharishi Patanjali, autor Yoga sutri, cijelo polje života – vanjsko, koje se proteže do najudaljenijih prostranstava svemira i unutarnje, koje se proteže do naše biti, Sebstva, podijelio u osam područja Maharishi Patanjali ashtanga yoga – osam udova yoge Maharishija Patanjalija.

Vanjski udovi yoge (bahiranga yoga) su:

Yama – moralna načela. Život u skladu sa zakonima prirode, moralnim načelima, osnovni je smisao ljudskog postojanja i stoga naša najvažnija dužnost u životu. Pet moralnih načela su: ahimsa – nenasilje, satya – istina, asteya – nekrađa, brahmacharya – krepost i aparigraha – neposesivnost.

Niyama – u odnosu na načela Yame, načela Niyame su osobnija i uče nas odgovornosti spram svih vidova našega života. Živući načela Niyame uzor smo i oslonac obitelji i društvu. Pet životnih načela su: šauća – čistoća, samtoša – zadovoljstvo, tapas – prijegor, svadhyaya – izučavanje i Išvara pranidhana – predanost Bogu.

Asana i Pranayama – predstavljaju vježbe yoga položaja i yoga disanja.

Unutarnji udovi yoge (antaranga yoga) su:

Pratyahara, dharana, dhyana i samadhi i objedinjeni su u meditaciji. Pratyahara je okretanje pažnje iz vanjskog polja života u unutarnje polje života, prema svijesti samoj, Dharana je stalnost pažnje u njenom unutarnjem smjeru, Dhyana je proces umirenja aktivnosti svijesti i Samadhi je stanje najmanje pobuđenosti svijesti, čista svijest.

Postoji puno različitih sustava i tradicija podučavanja yoge, međutim svima je zajednički cilj postizanje samospoznaje i potpuni razvoj psihofizičkih sposobnosti.

Kretanje je važno za zdravlje tijela i duha, ono je narav života. Nedostatak kretanja guši život. Osobe koje se kreću više zdravije su od onih koje se kreću manje. Naše je tijelo uglavnom sastavljeno od tekućine. Slaba i nedovoljna cirkulacija tjelesnih tekućina je poput ustajale bare – to pogoduje razvoju mnogih bakterija i mikroorganizama koji zagađuju tijelo i uzrokuju bolesti. Dobra cirkulacija tjelesnih tekućina je poput planinskog brzaca, čista je i bogata kisikom i ostalim korisnim i hranjivim sastojcima za zdravlje organizma. Da bismo potakli bolju cirkulaciju tjelesnih tekućina važno je kretati se. Kretanje tijela ne smije biti prenaporno, izazivajući napetosti, stres i iscrpljenost. Yoga sadrži znanje o inteligentnom načinu kretanja tijela. Drevni su yogiji bili izvrsni poznavaoci anatomije, fiziologije, neurologije, energetskog i mentalnog ustrojstva čovjeka. Temeljem toga oblikovali su pravilan slijed vježbanja yoga položaja kako bi tijelo bilo zdravo, a duh osviješten u svom punom potencijalu.

Vježbe yoga položaja i yoga disanja jačaju lokomotorni sustav, unapređuju koštano tkivo i pomažu održavanju zdravlja kralježnice; uravnotežuju funkcije metabolizma, imunog i živčanog sustava; poboljšavaju cirkulaciju svih tjelesnih tekućina; povoljno djeluju na dišni, probavni i mokraćno-spolni sustav; neutraliziraju umor, napetosti i stres te unapređuju mentalno zdravlje. Redovitim vježbanjem yoge tijelo postaje pomlađeno, lijepo, skladno, gipko i snažno. Yogom postižemo skladnu građu tijela, jer se unutarnji organi pravilno raspoređuju, što im omogućuje njihovu normalnu funkciju, a tijelu donosi zdravlje.

Duh postaje staložen, vedar, pun entuzijazma, hrabar i odlučan. Yoga vježbe bude životnu energiju i život čine življim. U skladu s Hatha Yoga Pradipikom, klasičnim tekstom o yogi, znakovi yogija su: sreća na licu, svjetlo u očima i zdravo tijelo. Idealan program za zdravlje i rekreaciju treba u sebi sadržavati sve te dobrobiti.

Kada pogledamo anatomsku strukturu tijela (lokomotornog sustava), vidimo ogromne mogućnosti tijela da zauzme veliki broj različitih položaja. Pravilno odabrani i povezani u slijed, yoga položaji istežu, razgibavaju, oživljavaju i opuštaju svaki dio tijela.

Zbog nedovoljnog kretanja, koristimo samo mali dio mogućnosti lokomotornog sustava, što uzrokuje razne boljke u vidu ukočenosti i slabe pokretljivosti zglobova, deformacije kralježnice i degeneracije plućnih mjehurića. To dovodi do poremećaja u metaboličkim procesima vezanim za kisik i konačno – atrofije endokrinih žljezda, što uzrokuje opadanje otpornosti organizma na bolesti. Yoga vježbe omogućuju tijelu ponovno oživljavanje njegovih prirodnih mogućnosti.

Djeca prirodno osjećaju potrebu za prevrtanjem na razne načine, kako bi koristili mogućnosti kretanja koje im je dala priroda. Ona instiktivno primijenjuju yogu. Roditelji često sputavaju djecu u istraživanju mogućnosti njihovih tijela. Nastoje da im djeca budu mirna kako bi ih lakše kontrolirali, čime ograničavaju njihovu pokretljivost, sve dok se na kraju, tijekom života, ta pokretljivost svede na minimum. Yoga nas uči da cijeli život ostanemo djeca, da se i dalje prevrćemo na sve moguće načine. Korištenjem svih mogućnosti kretanja našeg tijela, u starosti ćemo zadržati dječju gipkost, zdravlje i poletnost.

Poznato je da se tijelo obnavlja svakih sedam godina. Svako crveno krvno zrnce zamjenjuje se približno svaka četiri mjeseca; stanice kože (epiderma) zamjenjuju se svakog tjedna; sluznica crijeva zamjenjuje se svaka tri do četiri dana; molekule DNK, koje su stabilni izvor inteligencije svake stanice organizma te reguliraju i regeneriraju cijeli tjelesni sustav, obnavljaju se svaka tri mjeseca. Tijelo se ponovo stvara na osnovu impulsa misli i osjećaja koji se javljaju u našoj svijesti. Ograničenja pogrešnog poimanja stvarnosti i kršenje zakona prirode su u osnovi bolesnog tijela. Pomoću yoge tijelu možemo povratiti zdravlje, tako što ponovno budimo prirođenu inteligenciju tijela, oživljavamo program kozmičke inteligencije kojim se tijelo stvara.

Tijelo osim fizičke strukture posjeduje inteligenciju koja njime upravlja. Yoga položaji nisu gimnastičke vježbe, već nam omogućavaju osvještavanje i oživljavanje inteligencije koja postoji u svakoj stanici tijela. Ako osjećamo napetost ili bol u vratu, u donjem dijelu leđa ili bilo gdje u tijelu, to znači da u tim dijelovima tijela nedostaje prirodni tok inteligencije koji upravlja funkcijom tog segmenta tijela. Tijelo možemo promatrati kao rijeku kozmičke inteligencije. Napetost i bol predstavljaju izdvojenost jednog dijela rijeke inteligencije tijela od svojeg glavnog toka. Taj dio inteligencije postaje izdvojen, statičan, nepovezan sa svojom cjelinom i gubi sjećanje svoje izvorne svrhe, uzrokujući tjelesne tegobe. Yoga položajima ponovno dovodimo izdvojeni dio toka inteligencije u sklad s glavnim tokom inteligencije tijela. To se ostvaruje osvještavanjem povezanosti tijela, disanja i pažnje tijekom izvođenja yoga vježbi. Vježbe yoga položaja i yoga disanja predstavljaju terapeutske obrasce koji nam pomažu da ponovno uspostavimo prirodni, skladni i cjeloviti tok kozmičke inteligencije u tijelu, omogućujući sinhronizaciju svih bioloških ritmova i zdravlja tijela.
Svaki yoga položaj posjeduje određenu vibracionu kvalitetu inteligencije, koja rezonira sa određenim vidom fiziologije. Kroz slijed izvođenja yoga položaja stvaramo tok svijesti, inetligencije u tijelu i ono spontano samo sebe popravlja i obnavlja. Svaki yoga položaj oživljava određene vitalne točke u tijelu (marme), kroz koje se kozmička inteligencija izražava te na taj način uzrokuje određene fiziološke reakcije.

Yoga vježbe treba učiti od stručnog i iskusnog učitelja yoge. Nepravilno izvedeni yoga položaji mogu oslabiti i ozlijediti tijelo. Samostalno učenje yoga vježbi iz knjiga može dovesti do štetnih posljedica po zdravlje. Jedino stručni učitelj yoge, nakon detaljnog uvida u zdravstveno stanje osobe, može odrediti vrstu yoga vježbi i način izvođenja yoga položaja za unapređenje zdravlja te osobe.

Deklaracija o yogi

Yoga je drevno znanje o duhovnoj, a potom i tjelesnoj disciplini. Yoga nema obilježja natjecateljskog niti rekreativnog sporta. Ona pridonosi prirodnosti čovjeka i podržava osobu na svim područjima života. Pozitivni učinci potvrđeni su mnogobrojnim psihološkim, fiziološkim, sociološkim i ekološkim istraživanjima.

Osnovni pojmovi i načela yoge sadržani su u temeljnom tekstu filozofskog sustava yoge, Yoga Sutrama, koji se pripisuje mudracu Patanjaliju. U ovom zapisu yoga se određuje na sljedeći način: “Yoga je zaustavljanje vrtloženja svijesti” (Y.S., 1.2), što se nadalje tumači: “Tada promatrač (subjekt svijesti) ostaje u vlastitu liku (naravi)” (Y.S., 1.3). To znači da yoga služi samospoznaji.

Sustav yoge obuhvaća niz meditativnih vježbi, a s vremenom su se u njoj razvile i mnogobrojne tehnike nadzora nad disanjem i tijelom.

Yoga se razvila u Indiji zbog čega se služi tradicionalnim indijskim pojmovljem. Njene metode su univerzalne i mogu se uskaditi s kulturološkim, religijskim, nacionalnim i tradicijskim značajkama svake sredine, a može prenositi svoju metodu i tehnike i tako da nadiđe sve te razlike. Yoga može ostvariti jedinstvo različitosti i usklađivati sve vidove života te se stoga uspješno primjenjuje diljem svijeta.

Kako bi se yoga ispravno i stručno primjenjivala, potrebno je dobro i kvalitetno obrazovati učitelje yoge prema međunarodno priznatim standardima. Hrvatski savez za yogu surađivat će sa svim relevantnim međunarodnim institutima i savezima u cilju obrazovanja, provjere i potvrde stručnosti učitelja yoge kako bi se yoga ispravno i znalački poučavala u Hrvatskoj za dobrobit svih ljudi.

Yoga u svijetu

Tradicionalna yoga, začeta u Indiji, do danas je prošla velik razvojni i transformacijski put dug oko pet tisuća godina. Yoga kakvu svijet poznaje danas ili takozvana moderna yoga, posljednja je faza u njezinom razvoju koja je počela otprilike krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U zapadnom svijetu yoga je bila malo poznata sve do prvog Skupa svjetskih religija održanog 1893. godine u Chicagu, gdje je predstavnik Indije, misionar Svami Vivekananda (1863-1902) prezentirao drevnu filozofiju yoge kao vjerski i kulturološki neutralnu, a njezinu primjenu univerzalnom. Tako je u SAD-u, potom i u Europi, Vivekananda pobudio interes u mnogim ljudima koji su u yogi prepoznali upotrebljivo i korisno sredstvo preobrazbe svijesti, a jedan od njih bio je i Nikola Tesla.

“Yoga je najveći dar koji je Indija dala čovječanstvu” – tvrdnja je učitelja Tirumalaija Krišnamacarye (1888-1989), vrlo bitnog protagonista u razvoju cjelokupne yoge kakva je danas prihvaćena u svijetu. Svjestan snage ove discipline, Krišnamacarya je imao potrebu približiti yogu čovjeku sa zapada te je, poštujući drevnu tradiciju, uspio stvoriti temelj mnogih modernih stilova. Smatra ga se ocem moderne yoge i začetnikom vinyase (u smislu usklađenosti svjesnog daha i pokreta). Kako sam nikada nije napustio Indiju, njegovo djelovanje se očituje preko brojnih mu učenika koji su radili na popularizaciji yoge u cijelom svijetu. Prva “zapadna” učenica bila je poznata Indra Devi (1899-2002), rođena u Latviji kao Eugenie Peterson. Podučavala je yogu diljem svijeta, otvorila prvi studio yoge u Hollywoodu, bila prva žena sa zapada koja je podučavala yogu u Kini te je bila aktivna sve do svoje smrti u 102. godini života. B.K.S. Iyengar (1918-2014) još je jedan utjecajan Krišnamacaryin učenik čija yoga je također sveprisutna na zapadu. Otprilike godinu dana je učio od Krišnamacarye, a nakon toga razvio svoj vlastiti stil hatha-yoge, Iyengar yogu. 1966. godine izdana je njegova knjiga Light on yoga koja je postala internacionalno prihvaćena i popularna. Znatno je duže uz Krišnamacaryu yogu proučavao K. Pattabhi Jois (1915-2009). Zapadnjacima je promicao aštanga vinyasa yogu koju je, navodno, Krišnamacarya koristio pri pouci djece i mladih 30-tih i 40-tih godina 20. stoljeća. Aštanga vinyasa yoga kasnije je pretvorena u razne varijante američke power yoge i još uvijek je popularna diljem svijeta.

Još su neki važni majstori yoge dugo godina učili od Krišnamacarye. Jedan od njih je A.G. Mohan (r. 1945) koji zajedno sa cijelom obitelji podučava terapijsku jogu temeljenu na 18 godina učenja kod Krišnamacarye. Zatim Šrivatsa Ramasvami, koji je pored uže Krišnamaharyje obitelji – sina T.K.V. Desikacara (r. 1938), najduži niz godina bio njegov učenik, čak 33 godine. Svi su redom uvelike utjecali na širenje joge na zapadu. Kod Krišnamacarye, Desikacara i Iyengara yogu je prakticirao i poznati filozof Jiddu Krišnamurti (1895-1986).

Yoga je plodno tlo u svijetu pronašla u doba new age duhovnog pokreta nastalog u zadnja tri desetljeća 20. stoljeća. U tom periodu djeluje kontroverzni Bhagvan Šri Rajniš – Ošo (1931-1990), profesor filozofije koji je bio najutjecajniji promicatelj tantričkog svjetonazora u svijetu. Popularne Beatlese privukla su pak učenja transcendentalne meditacije utjecajnog Mahariši Maheš Yogija (1918-2008) koji je imao nevjerojatan sluh za tadašnje društvene i duhovne trendove u svijetu. Tijekom hippie-pokreta u Americi, popularan je bio indijski učitelj Svami Satcidananda (1914-2002), učenik velikog Svamija Šivanande Sarasvatija (1887-1963), koji je 1968. godine bio pozvan da održi govor na velikom glazbenom festivalu za mir – Woodstocku. Također, Satidananda je modernom čitatelju prilagodio važne tekstove o yogi poput Bhagavad-gite i Patanjalijevih Yoga-sutri.

Brojni su poznati promicatelji yoge u svijetu. Jedan od njih je Svami Rama (1925-1996), osnivač Himalajskog instituta znanosti i filozofije yoge u Americi i u Indiji, jedan on onih koji je svojim sposobnostima voljnog upravljanja inače nevoljnim tjelesnim funkcijama, poput rada srca, prilično zbunio zapadnu znanost koja se tako još više zainteresirala za proučavanje ove discipline.

Za širenje yoge u Europi svoj doprinos dao je Selvarjan Yesudian (1916-1998). Poznat je po knjizi Sport i yoga čiji je koautor zajedno s Elizabeth Haich s kojom je otvario prvu europsku školu yoge u Budimpešti 1937. godine. Nakon drugog svjetskog rata otvorili su novu školu yoge u Švicarskoj koja je imala internacionalnu reputaciju i priznanje. Tu je i kontroverzni Dhirendra Brahmacari (1924-1994) poznat kao učitelj Indire Gandhi, koji je bio politički utjecajan prvi vlasnik Nacionalnog instituta za yogu u Delhiju, danas poznatog kao Morarji Desai.

Veliku popularnost u Europi i Hrvatskoj posljednjih nekoliko desetljeća stekao je i sustav Yoga u svakodnevnom životu čuvenog Svamija Mahešvaranande (r. 1945) koji je 2002. godine odlikovan od tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića najvišim hrvatskim odlikovanjem za humanitaran rad.

Yoga je jedna. Načini na koje se ona prezentira i prakticira danas u svijetu su mnogobrojni. Tradicionalna yoga ne spominje nikakve “stilove”, već različite aspekte jedne te iste – yoge. Prema Krišnamacaryi, bez prakticiranja yoge nisu moguće niti jnana (spoznaja, mudrost, znanje) ni karma (djelovanje, čin) ni bhakti (predanost, posvećenost). Yoga je zasigurno i teorija/filozofija (yoga-darśana) i praksa (yoga-sadhana). Iako je u yogi naglasak na praksi, odnosno subjektivnom, praktičnom i izravnom čovjekovom iskustvu, ta praksa uvelike će ovisiti o teorijskoj ili filozofskoj podlozi, kao i istraživačkim te spoznajnim kvalitetama pojedinca, kulturološkim i sociološkim utjecajima. U današnje vrijeme sve je češći i utjecaj znanstvene objektivizacije te dokazima temeljena praksa.

Yoga u svrhu smanjenja stresa, moderne „bolesti“ suvremenog čovjeka, našla je danas svoje mnogobrojne sljedbenike. Prema Svamiju Šivanandi, moderna yoga temelji se na pet osnovnih principa: pravilnom opuštanju, pravilnom vježbanju, pravilnom disanju, pravilnoj prehrani te pozitivnom mišljenju i meditaciji. Nudi različite mogućnosti prilagodbe potrebama žena, muškarca, djece i pripadnika starije osobe, zdravih i bolesnih. Do danas je pokazala velik medicinski potencijal kao komplementarna terapijska metoda koju preporučaju brojni zdravstveni djelatnici i Svjetska zdravstvena organizacija, no preventiva je i dalje područje u kojem yoga daje najbolje rezultate.

Yoga je postala svjetski globalni fenomen i prakticiraju je milijuni ljudi diljem svijeta, od čega trenutno više ljudi na zapadu, nego na istoku. Oko 20 milijuna praktičara yoge nalazi se u Americi, od ukupnih otprilike 100 milijuna praktičara njezinih brojnih oblika diljem svijeta. Yoga, ukoliko se pravilno prakticira i prilagođava potrebama pojedinca, donosi tjelesno zdravlje i duševni mir. Popularizaciji yoge u svijetu doprinijela je zaokupljenost i briga o fizičkoj formi i vanjskom izgledu, no treba imati na umu da to nije primarna svrha autentične yoge.

Komercijalizacijom na zapadu yoga postaje dio fitness industrije u tolikoj mjeri da moderni Indijac danas često yogu smatra zapadnjačkim proizvodom. Zbog ogromne transformacije od tradicionalnog jedan-na-jedan prijenosa znanja yoge s učitelja na učenika, do grupne, pa i masovne on-line poduke kakva se danas u svijetu prakticira, često se postavlja pitanje kompetentnosti učitelja i sigurnosti praktičara. Stoga danas u svijetu funkcioniraju brojne organizacije, savezi i udruženja za nadzor profesije yoge kakav je i Hrvatski savez za yogu.

30.3.2015.